Skip to content
13. septembra 2021. godine Udruženje porodica sa problemom steriliteta Roda se zvanično, pravno, formalno, medijski i na sve druge načine rodilo. Rodilo se i ranije, u mom srcu, dok sama sama tumarala beskonačnim hodnicima lavirinta neplodnosti. U nekom od njih, kao izlaz se nametnula želja da pomognem drugima – onima koji su u njega tek zakoračili. Ili su u njemu izgubljeni previše dugo.
Roda je priča započeta od strane dvije banjalučke porodice koje su sopstvenim, udruženim snagama i sredstvima započele put kojim ne krene baš svako. Mi jesmo. I evo nas, godinu poslije, sumirajući šta smo sve postigli u prvoj godini našeg postojanja.
Nije nas porazio komplikovan i skup državni aparat – kao odrednica da smo u stanju da idemo dalje.
Pokrenuli smo blog-sajt na kom vam donosimo aktuelnosti, priče i savjete.
Podržala nas je struka i to nam je bio znak da radimo kako treba.
Održali smo preko 10 informativno-edukativnih radionica na kojima su nam gosti bili uvaženi banjalučki specijalisti iz mnogih oblasti.
Sprijateljili smo se sa Fondom zdravstvenog osiguranja RS, iako su nam oni za sve krivi (šala, ali i istina). Nekoliko sjajnih ljudi iz Fonda su nam bili gosti, ali i podrška tokom ove godine kada je bio potreban savjet ili informacija.
Održali smo Konferenciju Roda, kao prvi veći događaj, na kom smo, tokom dva panela, razgovarali sa ginekologom, nutricionistom, psihologom, farmaceutom i najbitnije, pacijentima. Ljudi su progovorili. Zagrebali smo plašt sramote koji nam obavija parove. I da smo tada stali, bilo bi možda sasvim dovoljno. Ali nismo!
Ugostili smo jedinstvenog i neponovljivog, čovjeka za kog mnoge njegove kolege kažu da je najbolji u Evropi. Dr Ali Mesut, glavom i bradom, u našoj Banjaluci, svim našim parovima bio je na raspolaganju, za pitanja na predavanju i pojedinačne konsulatacije, potpuno besplatno.
I tu smo se odlučili za pauzu. Ljetnu, pauzu sa sakupljanje ideja i snage.
Jesen smo započeli novim cilusom sastanaka i odlaskom na Festival potpomognute oplodnje u Beograd. A rezultate tog Festivala ćete tek da gledate i slušate. Uživo. U Banjaluci.
I najzad, došlo je vrijeme da se pojedu i rođendanski kolači. Od poklona smo željeli samo nove članove. Dobili smo ih. Kao i cvijeće. I slatkiše. Zagrljaje. Na rođendanski sastanak su nam došli i naši prijatelji iz Medico S klinike sa žutim ljiljanima i odgovorima na mnoga pitanja koja smo za njih imali.
A za kraj, ili bolje reći početak nove godine, osim već dogovorenih posjeta specijalista, očekujemo i nove bebe, kao krunu, kao dokaz da je vrijedilo ponekad zapostaviti sve drugo osim Rode.
Za mene, kao predsjednika i osnivača Udruženja, svaki sekund proveden radeći za više prilika za sve nas, bio je čast i privilegija. Jer svaka porodica zaslužuje svoju rodu.
Hvala vam.
Dajana Kuzmanović