U svom iskustvu, tokom svog putovanja u postupku vantjelesne oplodnje, naišla sam na nekoliko „dobronamjernih“ savjeta, mišljenja. Znala sam da ništa nije rečeno iz loše namjere ali duboko u sebi sam osjećala da mi ta mišljenja ne odgovaraju. Ali i pored tog osjećaja, ipak nisam ništa rekla jer nisam željela da se drugi osjećaju loše.
Kroz razgovor sa drugim ženama koje su bile na istom putu kao što sam i ja bila, shvatila sam se da se osjećaju identično kao i ja. Imaju želju da kažu kako im određeno mišljenje ne odgovara ali ih je strah da progovore jer ne žele povrijediti sebi bliske osobe jer oni, ipak, ne misle ništa loše.
Moje iskustvo i iskustvo drugih žena navelo me je na razmišljanje i zapitala sam da iz kojeg razloga ne pričamo o postavljanju granica prema bliskim osobama dok traje postupak.
Da li smo sebični ako postavimo granice?
Da li ćemo pomisliti da smo sebični? Da li smijemo misliti samo o našim potrebama? A šta ako se moji roditelji, prijatelji ili neko drugi naljuti na mene ako im kažem da mi njihovo mišljenje ne prija u ovom trenutku? Da li je u redu da suprug i ja ne dijelimo sa svojim roditeljima šta se dešava i kako protiče postupak?
Dragi moji parovi, drage moje žene, naravno da niste sebični ukoliko kažete da vam nešto ne odgovara. I svakako da možete postaviti granice prema drugim osobama i da slušate svoje potrebe i da čuvate i svoje mentalno zdravlje.
Vjerujem da veliki broj osoba nije siguran na koji način da postave granice a da se ne uplaše kako će povrijediti sebi bliske osobe. Međutim, moram vam odmah naglasiti da je svaka osoba odgovorna za sebe i ukoliko vam određeni komentari i ponašanje drugih osoba ne odgovaraju smijete, slobodno, da preuzmete odgovornost za sebe i da kažete kako vam to ne prija. A pri tome, da budete svjesni kako niste odgovorni za reakcije drugih osoba.
Kako postaviti zdrave granice?
Partner i vi često idete na preglede, idete u drugi grad i vaši ili njegovi roditelji (posebno ako živite u zajednici) mogu vas pitati šta radite, zašto toliko putujete u drugi grad (ili državu). Ukoliko ne želite da kažete šta radite i iz kojeg razloga idete na pregled postavite granicu:
Zahvalni smo na vašoj brizi i interesovanju jer vjerujemo da nam želite dobro, ali ovo je naša privatnost i voljeli bismo da je poštujete. U trenutku kad osjetimo da je pravi trenutak da sa vama podijelimo našu privatnost i razlog odlaska na određene preglede ili u druge gradove, to ćemo uraditi.
Partner i vi ste dugo u vezi/braku i kad odete na porodična slavlja, kroz „šalu“ vas pitaju kad će doći dijete, da li razmišljate o djeci i možda je i vrijeme za djecu. U toj situaciji postavite granice:
Da li ćemo partner i ja imati djecu i kad će se to desiti, to je samo naša odluka pa bi vas zamolili da sa određenim pitanjima prestanete jer nam je odgovaraju i ne želimo da takva pitanja, pa čak i u šali, stvaraju dozu napetosti. Vjerujemo da ćete nas razumijeti i poštovati našu odluku.
U našoj sredini, posebno kad se živi u zajednici, naučeni smo od malih nogu da su porodice (svi članovi porodice) uvezani i o svim detaljima se priča u krugu porodice. Tačnije, rijetko ko je od nas naučen da postavi granice i nije naučen da je sasvim u redu da određene detalje svog života zadržimo za sebe. Kako bi mogli da, generalno, postavite granice u bližoj porodici ili i prijateljima:
Razumijem da sve što pitaš jeste iz razloga jer mi želiš dobro ali moj život, život mog partnera i naš zajednički život predstavlja našu privatnost. Određene detalje jesam spremna da podijelim s tobom ali ako nešto ne kažem to je iz razloga jer želim zadržati za sebe i za svog partnera. Molim te da poštuješ moju odluku.
Već ste rekli svom užem krugu prijatelja/porodice da ste ušli u proces vantjelesne ali ne želite ići u detalje. Takođe, ne odgovara vam kad neko pomene kako će uvijek biti druga šansa ako ova trenutno ne uspije ili da još imate vremena ili da je moguće živjeti i bez djece. Kako bi postavili granice:
Vama smo rekli da ulazimo u postupak vantjelesne jer želimo da ste upućeni u taj dio ali prvenstveno jer smo željeli da osjetimo i podršku. Kad nam kažete kako imamo drugu šansu, drugi postupak ako ovaj ne uspije, samim tim osjećamo napetost i strah da ovaj postupak neće uspjeti. Nama sad odgovaraju pozitivne misli, želje i osjećanja a ne želimo ni razmišljati o mogućnosti da neće uspjeti. Molim vas da poštujete naše želje.
Ovo je primjer samo nekoliko situacija koje mogu da se dese i kako bi mogli da postavite granice u datim situacijama. Naravno, u našem životu postoji još veliki broj situacija kada bismo voljeli da postavimo granice ali nismo sigurni na koji način.
Ono što sam željela da istaknem u ovim situacijama jeste da je sasvim u redu da tražite da druge osobe poštuju vaše odluke i vaše granice. Slobodno tražite razumijevanje a možete se i zahvaliti jer bliske osobe brinu o vama i žele vam dobro, ali im isto tako možete naglasiti da li vam njihovi komentari odgovaraju ili ne odgovaraju.
Autor: Nataša Dragišić – magistar psihologije i edukant u sistemskoj porodičnoj psihoterapiji
Foto: Unsplash