Skip to content
Menu
  • Početna
  • Procedure, savjeti, intervjui
  • Aktuelnosti
  • Zakonski okvir i prava pacijenata
  • Tamo gdje rode kasne
  • O nama
  • Naši prijatelji
  • Kontakt
  • Učlanjenje

Donacija jajne ćelije – da li sam zaista majka mojoj bebi?

Posted on 10 Januara, 2022

Kada mi je donacija jajne ćelije prvi put spomenuta imala sam 30 godina. Ispred mene je bilo bar još deset godina reproduktivnog doba. I više, za one koji ne odustaju. Moja granica je još na samom početku vto putovanje bila 40 godina.

Tada, sa 30 godina života i povelikim iskustvom životnih borbi izrekla sam jednu sramnu rečenicu, jedinu rečenicu u cijelom svom životu koje se stidim i pet godina poslije: ne želim da rađam dijete svom mužu i nekoj Čehinji.  Da, rekla sam takvu glupost. I stidim se. Ali dijelim to s vama, jer je to ono što radim godinama – borim se da razbijam predrasude, makar na sopstvenu sramotu. Imala sam sreću da mi neke mudrije žene postave prava pitanja i da shvatim da ja želim da budem trudna, da rodim, da imam dijete svog partnera. Na koji način, nebitno je. Geni su samo preduslov za nešto. Nevidljivi su i sami po sebi neupotrebljivi. Dijete postaje onakvo kakav primjer mu dajete.

Šta zapravo podrazumijeva donacija jajne ćelije? Razmotrimo nekoliko činjenica o donaciji i primanju tuđeg genetskog materijala.

Svaka žena koja je ikad bila trudna primila je genetski materijal od nekog drugog – muškarca! Ako žena koristi doniranu jajnu ćeliju – to je dupla donacija. Svaka jajna ćelija kao i svaki spermatozoid nosi genetski materijal donorovog cijelog genetskog fonda (roditelji, baka i deda, ujaci, tetke, rođaci koje možda nikada nisu upoznali…). Ljudi brinu o tome, kad prime doniranu jajnu ćeliju ili spermatozoide, da dijete neće ličiti na njih. Međutim, šanse da dijete liči na donora su iste kao i šansa da će ličiti na partnera (koji je dao svoj genetski materijal). Iako se procedura naziva donacija jajnih ćelija, davalac ne donira jajnu ćeliju u matericu. Jajna ćelija i spermatozid spajaju svoje genetske materijale u laboratoriji u Petrijevoj posudi (umjesto u jajovodima), kombinovani materijal se duplira i stvaraju se dvije nove ćelije sa istim genetskim instrukcijama. Materijal se ponovo duplira i sada imate četiri ćelije i tako dalje. Uskoro će se stvoriti loptica sa puno ćelija – početak jednog embriona. Kada je loptica, koja se naziva blastocista dovoljno velika za implantaciju, stavlja se u matericu.

Da li je primalac embriona samo inkubator?

Ni približno! Dok embrion raste, svaka ćelija u bebinom tijelu se razvija iz majčinog tijela, tj. tijela žene koja je primalac. Fetus će koristiti proteine trudne žene, kao i šećere, kalcijum, vitamine minerale i tečnost da bi izgradio mišiće, kosti, nervne ćelije i organe. Oblik bebinog uvceta je možda genetski programiran prabakom ili pradedom donora, ili ujne partnerove prababe, ali bebino uvce i njen ostatak rastu u tijelu trudne žene. Možda nije genetska, ali nošenjem djeteta ona postaje njegova biološka majka. Takođe, postoji nešto što se naziva fetalni mikrohimerizam, pojava koju su naučnici dokazali i karakteristična je za sisare, a šta zapravo predstavlja? To je dvosmjerni protok kroz polupropustljivu opnu posteljice. Beba majci kroz posteljicu šalje svoj genetski materijal, a i majka bebi, najjednostavnije rečeno. To znači da majka, od svakog djeteta koje nosi i rodi, primi određeni dio genetskog materijala koji u njoj ostaje dugo vremena. Ili, što bi naše bake rekle: dijete je dio majke uvijek, ne samo dok je u stomaku. 

Rađanje djeteta je stvaranje novog života, a to je najljepši i najuzvišeniji čin. Ne postoji pogrešan način za to i ne postoji ništa genetsko ili biološko što će vas učiniti manje majkom. Uostalom, glavna uloga majke započinje nakon bebinog prvog udisaja. A ta uloga zavisi samo od vas.

 

 

Photo: Pexels

Izvor: Šansa za roditeljstvo, Mamaklik

Komentariši Poništi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

©2023 | Powered by SuperbThemes & WordPress