Skip to content
Kada mi je donacija jajne ćelije prvi put spomenuta imala sam 30 godina. Ispred mene je bilo bar još deset godina reproduktivnog doba. I više, za one koji ne odustaju. Moja granica je još na samom početku vto putovanje bila 40 godina.
Tada, sa 30 godina života i povelikim iskustvom životnih borbi izrekla sam jednu sramnu rečenicu, jedinu rečenicu u cijelom svom životu koje se stidim i pet godina poslije: ne želim da rađam dijete svom mužu i nekoj Čehinji. Da, rekla sam takvu glupost. I stidim se. Ali dijelim to s vama, jer je to ono što radim godinama – borim se da razbijam predrasude, makar na sopstvenu sramotu. Imala sam sreću da mi neke mudrije žene postave prava pitanja i da shvatim da ja želim da budem trudna, da rodim, da imam dijete svog partnera. Na koji način, nebitno je. Geni su samo preduslov za nešto. Nevidljivi su i sami po sebi neupotrebljivi. Dijete postaje onakvo kakav primjer mu dajete.
Šta zapravo podrazumijeva donacija jajne ćelije? Razmotrimo nekoliko činjenica o donaciji i primanju tuđeg genetskog materijala.
Svaka žena koja je ikad bila trudna primila je genetski materijal od nekog drugog – muškarca! Ako žena koristi doniranu jajnu ćeliju – to je dupla donacija. Svaka jajna ćelija kao i svaki spermatozoid nosi genetski materijal donorovog cijelog genetskog fonda (roditelji, baka i deda, ujaci, tetke, rođaci koje možda nikada nisu upoznali…). Ljudi brinu o tome, kad prime doniranu jajnu ćeliju ili spermatozoide, da dijete neće ličiti na njih. Međutim, šanse da dijete liči na donora su iste kao i šansa da će ličiti na partnera (koji je dao svoj genetski materijal). Iako se procedura naziva donacija jajnih ćelija, davalac ne donira jajnu ćeliju u matericu. Jajna ćelija i spermatozid spajaju svoje genetske materijale u laboratoriji u Petrijevoj posudi (umjesto u jajovodima), kombinovani materijal se duplira i stvaraju se dvije nove ćelije sa istim genetskim instrukcijama. Materijal se ponovo duplira i sada imate četiri ćelije i tako dalje. Uskoro će se stvoriti loptica sa puno ćelija – početak jednog embriona. Kada je loptica, koja se naziva blastocista dovoljno velika za implantaciju, stavlja se u matericu.
Da li je primalac embriona samo inkubator?
Ni približno! Dok embrion raste, svaka ćelija u bebinom tijelu se razvija iz majčinog tijela, tj. tijela žene koja je primalac. Fetus će koristiti proteine trudne žene, kao i šećere, kalcijum, vitamine minerale i tečnost da bi izgradio mišiće, kosti, nervne ćelije i organe. Oblik bebinog uvceta je možda genetski programiran prabakom ili pradedom donora, ili ujne partnerove prababe, ali bebino uvce i njen ostatak rastu u tijelu trudne žene. Možda nije genetska, ali nošenjem djeteta ona postaje njegova biološka majka. Takođe, postoji nešto što se naziva fetalni mikrohimerizam, pojava koju su naučnici dokazali i karakteristična je za sisare, a šta zapravo predstavlja? To je dvosmjerni protok kroz polupropustljivu opnu posteljice. Beba majci kroz posteljicu šalje svoj genetski materijal, a i majka bebi, najjednostavnije rečeno. To znači da majka, od svakog djeteta koje nosi i rodi, primi određeni dio genetskog materijala koji u njoj ostaje dugo vremena. Ili, što bi naše bake rekle: dijete je dio majke uvijek, ne samo dok je u stomaku.
Rađanje djeteta je stvaranje novog života, a to je najljepši i najuzvišeniji čin. Ne postoji pogrešan način za to i ne postoji ništa genetsko ili biološko što će vas učiniti manje majkom. Uostalom, glavna uloga majke započinje nakon bebinog prvog udisaja. A ta uloga zavisi samo od vas.