Naša priča je počela prije nešto više od deset godina. Nažalost, još uvijek nema srećan kraj, ali mi i dalje ne odustajemo.
Upoznali smo se, bili u vezi oko pola godine, kada odlučujemo da započnemo zajednički život. Ja se preseljavam kod njega i od tada kreće naša borba. Dogovorili smo se da ne čekamo više, nego da odmah krenemo raditi na bebi. Meni je tada bilo 28 njemu 27 godina. Sasvim zrele i izgradjene osobe, krećemo na taj put, put velike želje da se ostvarimo kao roditelji.
Nakon nekoliko mjeseci zajedničkog zivota ja ostajem u drugom stanju. Srećni i radosni kupujemo test koji potvrđuje trudnoću. Našoj sreći nema kraja. Nažalost, naša sreća nije dugo potrajala, dok sam čekala ginekološki pregled dobila sam ciklus, tj. spontani pobačaj. Tužni i razočarani nastavljamo dalje našu borbu.
Nakon nekih šest mjeseci meni opet kasni ciklus, uzimam test i on pokazuje da sam u drugom stanju. Ovaj put se odlučujemo da prvi pregled obavim u privatnoj ustanovi. Zakazujem pregled, odlazim, doktorica potvrđuje trudnoću. Srećni smo, ali pomalo i uplašeni od straha da se ne ponovi isto. Do sledeće kontrole nastavljam sa poslom, nije propisano morovanje. Odlazim na sledeću kontrolu, kada doktorica vidi da nešto nije u redu sa plodom, ne čuju se otkucaji, plod se ne razvija. Šalje me u bolnicu da oni vide i odluče sta dalje. U bolnici mi saopštavaju da se mora prekinuti trudnoća, da će mi uraditi kiretažu. Na naša pitanja zašto se to desilo i sta bi mogao biti uzrok, odgovaraju dešava se, mladi ste, imaćete vi djece, bitno je da možete ostati u drugom stanju prirodno…
Nakon nekoliko mjeseci psihičkog i fizičkog oporavka, krećemo dalje. Raspitujemo se šta je potrebno uraditi od nalaza da bi se saznalo bar nešto. Opet se odlučujemo da idemo u privatnu kliniku, daju mi da uradim gomilu nalaza i preporuku da posjetim endokrinologa. Od svih urađenih nalaza pronalaze mi povišen prolaktin i sklonosti ka trombofililiji. Odlazim kod endokrinologa ubjeđena da imam tumor hipofize, upućuje me da uradim magnet. Odradim magnet, nalaz uredan. Zatim idem hematologu koja savjetuje da u sledećoj trudnoći primam injekcije za razređivanje krvi.
Godinu dana poslije svega toga ne dolazi do trudnoće, odlazim na folikulometrije, imamo ciljane odnose, ali ništa se ne dešava. Vrijeme prolazi, mi sve nervozniji, svi naši prijatelji se ostvaruju u roditeljstvu a mi kaskamo u mjestu.
Napokon, nakon dvije godine čekanja kasni ciklus, test pozitivan. Zovem doktoricu, kaže rano je, dođi za deset dana. Opet čekanje, nervoza, u međuvremenu sam dala otkaz na poslu kako bih se mogla posvetiti tome. Uradim betu, odlazim na pregled, beta visoka, potvrđuje trudnoću, a plod se jos ne vidi, doktorica kaže rano je, idi kući, lezi, miruj, dobijem Utrogestan. Kontrola za deset dana, beta sve veća i veća a ploda nigdje. Opet me doktorica vraća kući i kaže možda je rano, pojača Utrogestan i savjetuje mirovanje. Odlazim nakon sedam dana kada kreće da boli u predjelu desnog jajovoda, opet uradim betu ona sve veća i veća. Odradim ultrazvuk, nista, ja se zalim da me boli, doktorica okrene ultrazvuk desno na jajovod… vanmaterična trudnoća. Kada je upalila zvuk na ultrazvuku, kada krenuše otkucaji da lupaju, taj zvuk nikada neću zaboraviti.
Doktorica brzo zove muža, govori mu da me vozi u bolnicu, ona zove bolnicu da spreme salu za operaciju. Morali su da mi odstrane desni jajovod. Nakon toga krećem da se raspitujem za vantjelesnu oplodnju, tada ustanove da imam začepljen lijevi jajovod i da imam sve uslove za vto.
Od tada sam imala tri neuspjele vantjelesne, ovdje kod nas u Bosni i Hercegovini.
Ali i dalje ne odustajemo, trenutno sa punih 39 se spremamo za četvrtu VTO ali van granica BiH. Nadamo se uspjehu, mnogo smo pozitivni i ubijeđeni da ćemo uspjeti ❤️.
– – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – –
Priča iz ciklusa “Tamo gdje rode kasne”. Autori ovih priča su parovi sa problemom steriliteta.
Foto: Unsplash
